Ilustracija autorke Oktobarska Devojčica

Author: Nikola Zdravkovic

Nikada neću umeti da mu oprostim….

Kako oprostiti onome ko te je video slomljenu, sakupio i naterao da poletiš ponovo, samo da bi ti opet slomio krila? Kako oprostiti onome ko je mogao da prođe pored tebe, a ipak odlučio da ti usput uništi život? Kako oprostiti onome zbog koga ne umeš da oprostiš sebi naivnost, glupost, slabost?  Kako oprostiti onome […]

Izmrcvarena

Ponekad, sve se skupi i izmrcvari te. I ta bleda kopija tebe hoda… Sa svakim korakom želiš da padneš i ostaneš da ležiš tu, na zemlji. Ali hodaš dok u glavi svira neki loš hevi metal bend… I u glavi, i u srcu čuješ samo glasno vrištanje bez smisla. Padanje bi značilo da odustaješ, a na to […]

I odraz u ogledalu je zaplakao…

\”Idiote! Nakazo! Pogledaj na šta si se napravila! Zbog koga? Misliš da je neko toga vredan? Budalo! Gusko! Glupačo! Dozvolila si sebi da se uništiš. Sram te bilo! Probudi se iz te tvoje bajke. Ljudi su grozni, bu hu. Nisi otkrila ništa novo. Bili su i biće grozni. A ti si bila i ostaćeš budala! […]

Kreni već jednom.

U jednom trenutku staneš. Samo staneš, tek tako. I ne umeš da objasniš zašto, ni šta ti se desilo. Osećaš kao da su se sve tvoje greške, problemi i pogrešni koraci udružili i zajedničkim snagama te drže u mestu. Ispred tebe je bezbroj puteva. Mnogo izbora i ti vidiš koji je pravi, ali se ne […]

Dok ne zaboravim

Dok uz zvuke omiljenih pesama, hodam po užarenom asfaltu i merim teškim koracima vreo grad, priznajem u sebi da mi nedostaješ. Nedostaje mi more, nedostaješ mi ti, nedostajem mi ona ja sa tobom. Ova ja danas joj ni po čemu nije slična. A eto, mogli smo da trčimo po plaži. I da pravimo kule u […]

Na ivici provalije

Imaš li nekad utisak da ti je život u tečnom stanju i da ti curi kroz prste? Ti stojiš nepomično, skupljaš prste, da se makar nešto zadrži u rukama, ali svestan si, iscureće pre ili kasnije. Imaš dve opcije, da curi kap po kap ili da raširiš prste i pustiš ga da isteče odmah. Neki […]

Na kraju svega…

  Sada, na kraju svega, ostajemo dva stranca. Ova naša priča ima malo drugačiji kraj. Završava se jednim \”ostali su stranci do kraja života i nikada se više nisu sreli\”. I bolje je tako. Bolje je pored kukavica proći, kao da ti nikada nisu upropastili život. Ne poznajem ja tebe, nikada i nisam. Upoznala sam […]

Nismo ti i ja bili za blizinu

Nismo ti i ja bili za blizinu Zato neka se svako drži svog sveta I svog kraja daljine Nismo ti i ja bili za blizinu Ti ubeđen da si me upoznao A ja nikad sigurnija da smo dva stranca Nismo ti i ja bili za blizinu Neko zaslužuje bolje, neko gore Ko šta zaslužuje, vreme […]

Nisam dobra publika za tako lošu predstavu.

Prezrela sam neke ljude. Zatvorila sam vrata života za njih i pokajala se što sam im ikada dala šansu. Kako to da nikad ne slušam taj glasić koji mi sugeriše da su ti ljudi zajeb!? Nemam pojma. Zainatila sam se da ga ne slušam i polomila se u deliće hiljadu puta. Mnogo je tih zajeba […]

Ja se još uvek borim s vetrenjačama

Često se pitam da li bih bila srećnija da sam ispunila tuđa očekivanja i uvek dolazim do istog zaključka. Samo ja ne bih bila srećna. Zato se svim silama borim da do toga ne dođe. Često mi kažu da odrastem. Valjda to podrazumeva da se udam, izrađam decu, učlanim u stranku od koje očekujem da […]