Ilustracija autorke Oktobarska Devojčica

May 30, 2017

Zavoleti sebe

Ubedila si sebe da ne vrediš.

UBEDILA SI SEBE DA NE VREDIŠ! – govorim naglas.

TO NIJE TAČNO! – izgovaram još glasnije.

I nije tačno.

Izgovorene naglas, neke istine postaju strašne. Jezive. Potrebno je, s vremena na vreme, priznati sebi istinu, prestati da tražiš opravdanja za sopstvene neuspehe i shvatiti da si ti problem.

Da, ubedila sam sebe da ne vredim. Nimalo. Ubeđujem sebe da sam nesposobna i da ne umem ništa. Nebitno je kako sam do toga došla, čiji su me postupci ubedili u to. Krivac sam samo ja. Glavni i odgovorni urednik svog malog pakla, iz koga ne vidim izlaz. Nema svetla na kraju tog tunela. Samo iz jednog ulazim u drugi, sa povremenim napadima panike. Sve svoje neuspehe sama sam režirala. I odigrala glavnu ulogu.

Nikada nisam površno posmatrala druge ljude. Uvek sam tražila neku dubinu. Uvek sam tražila ljudskost u njima. Jedino sebe posmatram površno. I tu kreću svi moji problemi. A jedan, sa sobom vuče još dva, tri, pet.. Nikada ne ide sam. Večito sam tražila potvrdu od drugih, a sama je sebi nikada nisam dala. Večito sam drugim ljudima nabrajala svoje mane, da bi ih preduhitrila. Da ne bi mogli da me uvrede, povrede. A uvek sam na kraju bila povređena. I umorna sam od te potrebe za nabrajanjem, zato sve ređe upoznajem ljude.

Samo neki dovoljno uporni, videli su iza tog nabrajanja osobu koja beži od svega i svih. Osobu koja ne voli sebe. Samo ti uporni su pokušali i pokušavaju da mi ukažu i na vrline, pored svih tih mana. Bilo je i foliranata među njima, koji su to probali da iskoriste zarad nekog svog cilja. Ironija je što su me baš ti foliranti naterali da razmislim o svom ponašanju i tome koliko sam štete sebi nanela. Razmislila sam, izgovorila naglas, shvatila. Shvatila da moram da naučim da volim sebe i da se upoznam sa svojim vrlinama. Njih ne moram nikome da nabrajam, osim sebi.

Moram da naučim da mogu, da umem, da sam jaka. Sve to moram sama. A kad zavoliš sebe, foliranti pobegnu. Nema više slabosti koje bi mogli da iskoriste.

Možda je baš ovo priznanje taj prvi korak ka svetlu koje se nazire, u daljini. Do tog svetla na kraju tunela ima još mnogo koraka, a ono se zove – ZAVOLETI SEBE.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *